S. Šimunović: Bajka o Baki Mokoš

Pričamo priču o zajedništvu i različitosti, o savezima skovanima na pravdi, hrabrosti i umješnosti prema tekstu i u režiji Srđane Šimunović. Uistinu znamo da zlo i dobro čine istu stvar ali nijesu isti, i nikada neće biti isti, ali ako nema zla kako ćemo znati prepoznati dobro.

Ljudi se često znaju ,,kititi tuđim perjem” zaboravljajući što čine šumi, ne shvaćajući da su i oni dio prirode koji zajedno čine skladni univerzum. Priroda ima svoje celestijalne zakone pa tako postoji, brijeme kad dolazi Zima i brijeme kad dolazi Premaljeće.

Ovo je mitološko-ekološka priča koju sam dijelom izmaštala a dijelom se naslanja na legende o rijeci Ombli i njenim kladencima. Dio likova preuzet je iz u Slavenskog Panteona: Mokoš – Perun – Velez; te sam se ponovno vratila čitanju prekrasnih Priča iz davnine – I.B. Mažuranić. Šuma je dio nas i mi smo dio šume, ako izgubimo šume izgubit ćemo bio-raznolikost vrsta koje postoje na Plavom planetu. Potrebno je podizati svijest djece o redu i harmoniji koja je postoji u prirodi, a čovjekovim djelovanjem svakim danom je sve više narušena.

Drugi važni segment ove bajke je jezik, ptice i vladari šume pričaju dubrovačkim govorom, smatrala sam potrebnim da kroz ovu bajku, zaintrigiram djecu za bogatsvo drubrovačkog govora. Ako izgubimo jezik gubimo i identitet.

Sjeme koje se stavi u zemlju, izloži suncu, predano zalijeva nakon nekog vremena dogodi se prirodna čarolija i malo neugledno sjeme iznenadi nas svojim novim oblikom, a onda nakon godišta i godišta izraste stablo, koje nas hrani i daje nam hlad. Tako želim da vas ova mjuzikl-bajka pouči i zabavi kako bi nastavili čuvati šumu i naš govor, jer i govor je potrebno
čuvati i zalijevati. (S. Šimunović)

< natrag