„Umišljeni bolesnik“ jedno je od najpoznatijih djela Jean Baptiste Poquelin Molièrea, ali i cjelokupne svjetske književnosti. S razlogom je ovaj komad klasik. Od 1673. kada je napisan do danas, teme koje obrađuje Molière su aktualne i itekako provokativne. Sigurna sam da će biti aktualne i stoljećima nakon našeg vremena.

U središtu radnje „Umišljenog bolesnika“ je Argan, hipohondar, umišljeni bolesnik. Bogati starac, kojeg na sve strane iskorištavaju. Apsolutno svi. Od njegove obitelji do liječnika. Svi ga „sišu“ poput pijavica.

Kako bi pobjegao od svih tih ljudi, on bježi u bolest. Bježi u svijet u kojem mu je loše, u kojem svi neminovno moraju brinuti o njemu. On je kroz bolest u potrazi za ljubavi najbližih koja mu toliko nedostaje. Toliko je opsjednut liječnicima i ljekarnicima da želi udati kćer za nekoga koga ona ne voli, samo zato što je on liječnik. Samo kako bi postao članom liječničke obitelji, kako bi mu lijekovi i liječnički savjeti uvijek bili pri ruci.

U „Umišljenom bolesniku“ na veoma zabavan način se propitkuje struka liječnika. Koliko liječnici koriste strah ljudi koji imaju novaca, koliko su zaista stručni i koliko su oni danas na neki način svojevrsna „božanstva“, jer su u poziciji odlučivanja o ljudskom životu i smrti. „Najbitnije je biti zdrav.“ „Jedino što je bitno je zdravlje.“ „Sve, samo da si zdrav.“ Koriste li liječnici upravo ove rečenice običnih smrtnika kako bi se obogatili bacanjem naučenih latinskih naziva? Postoji li na ovome svijetu iti jedan siromašni liječnik?

Molière piše i o tako svakodnevnom pitanju oko kojeg se lome koplja, pucaju obiteljski odnosi i uz kojeg braća i sestre postaju žestoki neprijatelji. Naravno, riječ je o nasljedstvu. Ne znam obitelj koja se na neki način oko ostavštine nije posvađala. U „Umišljenom bolesniku“ nasljedstvo pikira mlada žena koja se iz koristi „zaljubila“ u starca Argana. Troši svoje najbolje godine ne bi li se domogla njegove ostavštine. Što su sve ljudi sposobni učiniti ne bi li imali lagodan život. „Samo da se dobro udam“, pod svaku cijenu. Računajući da će moj stari muž dovoljno rano umrijeti da nakon njegove smrti mogu još dobro poživjeti.

Nije lako niti bogatašima, možda oni stvarno ne znaju tko ih zaista voli. Kupuje li se ljubav novcem?

Čitajući komad pitam se, je li bolestan Argan ili svijet oko njega. Iskrenule su se moralne vrijednosti društva. Jesu li svi međuljudski odnosi na neki način bolesni i zatrovani?

Kako je ovaj naš Molière bio suvremen još u 17. stoljeću. Ili se na žalost ljudska priroda sva ova stoljeća nije promijenila?

Upravo zato radimo ovaj komad. Kroz smijeh i crni humor, progovaramo o ovim aktualnim i škakljivim temama.

Lea Anastazija Fleger