Povijest

Gradsko Kazalište Marina Držića u Dubrovniku je ustanova s dugom tradicijom i kao takva djeluje još od 1944. godine. Na lokaciji u staroj gradskoj jezgri zgrada kazališta je sagrađena davne 1865., a i danas se program održava u istom prostoru. Temeljna zadaća je održivost hrvatske i svjetske baštine te izvedba klasika koji su obilježili kazališnu povijest. Pažnja se pridaje i modernom stvaralaštvu te suvremenim autorima. Produkcija i izričaj redatelja i glumaca ostavlja dovoljno prostora da se sačuvaju tradicionalne vrijednosti i poštovanje prema baštini, a jednako pred publiku donese dašak moderne i dramskih inovacija 21. stoljeća. Kazalište Marina Držića je ustanova koja u svojim planovima uvijek iznova pokušava spojiti tradiciju i modernu, umjetnost i rad, kreativnost i predanost, inovaciju i suvremenost.

Veliku kulturnu, umjetničku i povijesnu vrijednost ima strop kazališta koji je 1900. godine oslikao Vlaho Bukovac. Riječ je o djelu “Krunidba dvostruka na nebu i zemlji” koja prikazuje u središnjoj kompoziciji siluete dubr. pjesnika, među kojima i viziju Marina Držića. Tijekom značajnijih događanja koristi se i svečani zastor s motivima dubrovačkog gradskog života koji je oslikao Frano Delale 1986. godine.

Godinama Ustanova ulaže u vraćanje originalnog izgleda teatra iz Bondinog vremena, pa je tako trenutačno 10 loža uspješno restaurirano u prvobitno stanje kakvo je bilo krajem 19. stoljeća.

Osim vlastite produkcije te premijernih i repriznih izvedbi iz sezone u sezonu, Kazalište Marina Držića stalno surađuje s drugim kazališnim ustanovama i kazališnim skupinama; na scenu iz godine u godinu dovodi niz gostujućih produkcija. Kazalište uvrštava te će i dalje na repertoar uvrštavati odgovarajuću klasičnu i suvremenu dramsku literaturu, namijenjenu svim građanima i svim dobnim skupinama.

Premda se kazališna ustanova s vlastitim stalnim umjetničkim ansamblom u Dubrovniku osniva tek nakon drugoga svjetskog rata, odnosno oslobođenja zemlje (1944. / 1945), i neprekidno djeluje do danas, malo koji grad u Republici Hrvatskoj ima tako raznovrsnu povijest teatra, značajnu u širem nacionalnom kontekstu. U tome je osobitost i specifičnost njegova kazališnog života unutar Hrvatske i bivše Jugoslavije. Dubrovnik je od davne prošlosti imao bogatu i kvalitetnu dramsku književnost, svoje pozornice i kazališne zgrade (uglavnom adaptirane prostore), svoje glumačko ustrojstvo. U starijim vremenima ta samostalna republika bila je središte dramskoga izričaja i scenskih uprizorenja. I kasnije, u drukčijim društvenim i kulturno-povijesnim korelacijama teatar kao pojam i praksa kontinuirano egzistiraju.