Komemoracija za Tonka Lonzu

Komemoracija za Tonka Lonzu će se održati u ponedjeljak, 14. siječnja 2019. u 12 sati na Velikoj sceni u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. Rođen je u Zatonu pokraj Dubrovnika, 28.09.1930.; a umro je u Zagrebu, 23.12.2018. Sve do posljednjeg dana svog života bio je veoma vezan uz kazalište.

Jedan od najvećih suvremenih dramskih umjetnika te kazališnih pedagoga na ovim prostorima tijekom dugovječne i nadasve bogate karijere dobio je mnoštvo nagrada i priznanja za dramske radove od čega  se ističu: Nagrada Vladimir Nazor, Nagrada hrvatskog glumišta i Orlando za životno djelo.

U svom glumačkom životu prve korake je sticao još za vrijeme srednjoškolskih dana u Gimnaziji Dubrovnik te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Početna mladenačka ljubav prerasla je u profesiju te cjeloživotnu suradnju i uzajmnu potporu na koju se nadovezao niz stalnih i povremenih angažmana u profesionalnim kućama: Kazalište Gavella, HNK Zagreb, Teatar u gostima, dramski program Televizije Zagreb, Dubrovačke ljetne igre,…

Uz angažmane u ansamblima te samostalni umjetnički rad, mnoge generacije će ga zauvijek pamtiti kao redovitog profesora scenskog govora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je odgojio generacije i generacije talentiranih glumaca.

U monografiji posvećenoj ovom velikom umjetniku koju su izdale Dubrovačke ljetne igre 2010. godine, Mira Muhoberac je zapisala: “Da nije Tonka Lonze, ne bi na suvremenoj nam pozornici ni u “škatuli od kamena” pod otvorenim nebom živjeli danas ni Marin Držić ni Ivo Vojnović”. I uistinu, njegov gospar Lukša, njegov Orsat, Negromant, Pomet kroz sva ova brojna desetljeća festivalskog stvaralaštva ostaju visok standard. Hrvatsku kulturu je zadužio i vrhunskim glumačkim ostvarenjima Krležinih likova,kako na kazališnim daskama tako i na filmu – Areteja, Križovca, Leonea. Odlazak takvog velikana, kakav je nedvojbeno bio Tonko Lonza, označava i kraj jedne ere hrvatske kulture. 

Prisjećamo se govora Tonka Lonze povodom primitka Nagrade Hrvatskog glumišta za životno djelo: “Ovdje, u polumraku pozornice, gotovo na rubu jave, događala mi se, uobičajena za san: cjelovitost drugačijeg života! (…) Sve što sam vam ikada poklonio bilo je istrgnuto iz moje najljepše nutrine. I sad sam na kraju. (…) U trokuti časti, rada i kritičnosti vjerujem da sam uredno proživio svoj umjetnički vijek. Vama svima koji ste ovog časa prisutni ovdje i tamo, koji ste prihvaćali ili odbacivali moje utvare, u cijelom dugom životu na rubu sna, vama svima koji ste zaslužni za ovaj trenutak, vama koji se zajedno sa mnom radujete… iskrena i duboka hvala!” 

(dio tekstova i fotografija su preuzeti iz arhiva Dubrovačkih ljetnih igara)

< natrag