Sedam lakih komada

Razni autori

Mnogo se toga može dogoditi u deset minuta. Možete susresti osobu koja će vam promijeniti život. Ili možete izgubiti tu osobu, pa će vam to promijeniti život. I sve se to može dogoditi bilo gdje. Poput pješčanog sata, forma desetominutne drame, podsjeća nas da se svaka sekunda broji. 

Stroga ekonomičnost toga dramskog oblika ukazuje nam na specifičnu težinu svakog padajućeg zrnca pijeska, ali i na čitav svijet koji živi u svakom tom zrncu. A zrnca neumitno padaju i upozoravaju nas: morate brzo djelovati! Inače, u samo deset minuta, sve će biti gotovo.

Desetominutne drame su kao udar kazališne munje. Ne traju dugo, ali njihov vam udar može naelektrizirati kosu zauvijek. Ovaj je dramski oblik svoj službeni debut doživio u okviru poznatog kazališta Actors Theatre of Louisville na njihovom Humana festivalu nove američke drame. Umjetnički ravnatelj kazališta i festivala i duhovni otac ovog žanra, redatelj Jon Jory rekao je: „Ova je forma američki kazališni haiku. U njoj se ništa ne objašnjava, a mnogo se toga podrazumijeva. Često se oslanja na metaforu kako bi doprla što dalje. I zauvijek se lijepi za sjećanje gledatelja, jer mu omogućava da zapamticijelu dramu.“

Desetominutna drama je disciplina kao sprint u sportu i tajanstvena kao kratak ljubavni susret. Energija koju generira nevjerojatna je. U njoj, obasjani intenzivnim glumačkim svjetlom, žive samo duboki momenti shvaćanja ili promjene. Ta nas mini drama nikad ne vodi blagom upozorenju, ona nas nokautira. Zabija oštre satirične kandže, tjera nas u smijeh ili u suze. Zbog ograničenog trajanja autore ohrabruje da se odmaknu od suhog realizma i potiče ih da krenu u susret jakoj poruci. Drske i agresivne u svom tonu, desetominutne drame, osvajaju svojim šarmom. One dobivaju ili gube, ali za razboritost nemaju vremena. Možete uzeti više njih i postaviti ih kao cjelovečernju predstavu na zadovoljstvo publike. Možete, u edukativne svrhe, uzeti samo jednu i na njoj objasniti sve postulate dramske umjetnosti. A možete u ruke uzeti i cijelu knjigu i čitajući te raznolike dramske minijature saznati iznenađujuće puno o dramskom pisanju.

Desetominutne drame su cjelina. Mala, ali cjelina. I na kraju u njima se krije još jedna velika prednost: one mogu u deset minuta ispričati priču koju bi pričanje dugo dva sata sigurno upropastilo. A na takvim smo pričama svi često zaspali. (N. Kleflin)