“Uvijek će nam ostati ljubav” u produkciji Teatra Rugantino nježna je i pomalo uznemirujuća komedija o metamorfozama ljubavi u kojoj se propituje zajedništvo dvoje ljudi koje u trenucima krize i nerazumijevanja, razdvajanja i mirenja, može održati samo ljubav. Istovremeno to je i smiješna i tužna priča o braku.
Duhovit, ciničan i pronicljiv tekst Miloša Radovića koji se sjajno poigrava muško-ženskim odnosima, otvorio je prostor jednoj sumanutoj scenskoj igri u kojoj se dotiču sva ona ključna mjesta koja povezuju i razdvajaju bračne partnere – sve radosti, sve traume, sve nedoumice i neizbježni tektonski poremećaji koje brak nosi sa sobom.
S jedne strane autor stavlja inertnog, šarmantnog, neuhvatljivog sredovječnog sveučilišnog profesora Medu čija će pozicija biti vječito izbjegavanje odgovornosti i duboko cinično gledanje na sve što je ljudsko, dok mu s druge strane suprotstavlja veselu i prpošnu, životu i običajima bližu ženu – Jelenu koja zagazivši duboko u svoje četrdesete čvrsto odlučuje razbiti monotoniju njihove dugogodišnje veze brakom. Medu hvata paničan strah od promjena koje će uslijediti pa predlaže da isprobaju brak u posljednjih pet minuta koje su im preostale do potpisivanja bračnog ugovora. Tako su kazališnom čarolijom lica u komadu dobila mogućnost da u pet minuta pred vjenčanje dožive, izmaštaju, zaigraju, predvide ili odsanjaju svoje buduće zajedničke godine.
Koncentrirano, sažeto, kompleksno, a opet scenski jednostavno, pet minuta koje predstavljaju cijeli jedan mogući zajednički život ugurano je u jednu predstavu koju snagom svojeg velikog glumačkog umijeća i suptilnošću svoje glumačke igre pred publiku donose Jelena Miholjević i Dražen Čuček. Po prvi puta zajedno na sceni, ovo će dvoje glumaca uz pomoć nadahnute režije Darija Harjačeka pokušati izraziti težinu i radost ljubavi. Ljubavi koja nakon svega ostaje. A koja nekad započinje, a nekad završava brakom.