Slike koje u svom djelu Prikazanje muke Jezusove postavlja i obrađuje Ivan Antun Nenadić, prate temeljne oblike srednjevjekovne liturgijske dramaturgije i vjerno se naslanjaju na biblijski prikaz posljednjih dana Isusova života.

Forma je to koja podjednako duguje liturgijskim obredima kao i pučkim pobožnostima, koja u svom sadržaju čvrsto prati različite biblijske zapise, obzirom dakako na središnju temu koju obrađuje. Tekst prati događaje od ulaska u Jeruzalem, preko Judine prodaje Isusa i Isusovog opraštanja od majke, do suđenja pred Kajfom, a onda i Pilatom, te konačnog razapinjanja na križ i Petrovog pokajanja.

U predstavi redatelja Ivana Lea Lema, Isus postaje gotovo kao ogledalo u kojem se, u određenom trenutku radnje, ogledaju sva lica ove potresne drame, pronašavši svoje mjesto unutar prispodobe čiju neumitnost odigravanja zapravo svi na ovaj ili onaj način osjećaju. Nepravedni kao krivicu, a pravedni kao odrješenje.