Nedostupno se bavi svim onim što ostaje s druge strane misli, ispod kože, u nemuštim tumačenjima događajnosti, osjećaja, želja i poriva, s onim što bismo ponekad zakopali negdje duboko i daleko, negdje gdje je nevidljivo, a ponekad izvukli iz utrobe da se raspada na svjetlu dana, i šamara nas svojom prisutnošću.

Kao lajtmotiv i polazišnu točku Nedostupno uzima mit o Orfeju i Euridiki te pojam podzemnog u umjetnosti, jednako kao i pokušaj svakodnevnog i osobnog tumačenja što nam podzemno znači: je li riječ o mutnim i tmurnim bujicama podsvjesnog/nesvjesnog, događanju s prizvukom nepoćudnog i neprihvatljivog ili o naizgled banalnim činjenicama poput tkiva koje se nalazi ispod kože – mišića, krvnih žila, kostiju, živčanog sustava…?

Kroz sukob Erosa i Thanatosa, istražujemo binarnosti živo/neživo, tjelesno/bestjelesno, ispred/iza, prošlost/budućnost. Ove opreke čini temelj propitivanja kojima se predstava bavi, pokušavajući pronaći put za izlazak iz podzemlja, nadajući se da nedostupno može izgubiti negaciju.