Koprodukcija Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Kazališta Marina Držića, u suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.

Mariu Stuart se u  posljednje vrijeme izvodi diljem svijeta, pa tako i u najvećim opernim kućama poput njujorškog Metropolitana, milanske Scale, londonske Kraljevske opere (Royal Opera House Covent Garden) i madridskog Kraljevskog teatra (Teatro Real).

Opera Maria Stuart jedna je od rijetkih, pa stoga doista posebnih, kojoj su u središtu dva jednako važna i snažna ženska lika, ona vladajuće kraljice Elizabete i zarobljene bivše kraljice Marie Stuart, koje su u literarno-romantičkoj interpretaciji povijesti nazivane i sestrama, premda su povijesne činjenice bile ponešto drugačije. Libreto je napisao Giuseppe Bradari, uvelike se oslanjajući na istoimenu čuvenu dramu vodećeg dramatičara književnog romantizma, Friedricha Schillera.

U režiji i dramaturgiji Marina Blaževića fokus je usmjeren na karakterni kontrapunkt, dramski sukob i čuvenu scenu konfrontacije dviju kraljica. Njihove nasuprotne osobnosti i životne situacije, kao i intenzitet njihova konflikta potenciraju raskošni kostimi ekstremnih dimenzija. U našoj predstavi dvije kraljice (engleska i škotska), odnosno dvije žene sučeljene u borbi za vlast, svoja uvjerenja, ali i za ljubav istog muškarca, smještene su u prostor koji bi se mogao opisati kao kazališni kaleidoskop: u brojnim ogledalima postavljenim uokolo pozornice udvajaju se i nadalje multipliciraju, preklapaju i prelamaju, spajaju i razdvajaju zrcalni odrazi ne samo fizičkih pojava nego i doživljajnih odnosno izražajnih reakcija, misli i stavova dviju ujedno fatalno povezanih i razdvojenih, paradoksalno srodnih i raznoronih, upravo kobnih – dvojnica, sestara – koje to nisu mogle niti smjele biti. Tu nepodnošljivu udaljenost u bliskosti, ovisnost u zasebnosti, ljubav u mržnji, mogao je okončati samo poraz jedne od njih dvije. No – koje, pitamo se naposljetku?