IMBARAK / LJUBAV NA PRIJEKOME

E. Katić

Nakon dugih desetljeća zaborava komedija Ernesta Katića, Ljubav na Prijekomu, prošle je godine (2009.) ponovno ugledala svjetlo dana, zahvaljujući povjesničaru umjetnosti Ivanu Viđenu, koji ju je pronašao u dijelu Katićeve ostavštine, tada pohranjene kod njegovih nasljednika u Zagrebu, a potom prenesene u Državni arhiv u Dubrovniku. 

U lipnju 2010. Ljubav na Prijekomu je u režiji i radio – dramskoj prilagodbi Katje Šimunić, snimljena u produkciji Dramskog programa Hrvatskoga radija, te je emitirana na 1. programu HR – a. Posredstvom glumice Mirej Stanić, koja je u toj radio – drami igrala jednu od glavnih uloga, tekst je došao do redatelja Joška Juvančića, a njemu se, pak, Katićevo djelo učinilo zanimljivim za postavu u Kazalištu Marina Držića, pa je u kontaktu sa mnom došao na ideju da ga, s obzirom na nedovoljnu dužinu za cjelovečernju izvedbu, uprizori zajedno s nekom od tada nam dostu- pnih Katićevih jednočinki. Izbor je pao na Imbarak,dramsku crticu iz dubrovačkog pomorskog života, praizvedenu i tiskanu 1936, dakle godinu dana poslije praizvedbe Ljubavi na Prijekomu.

Dva Katićeva djela okvirno smo spojili u jedinstvenu dramaturšku cjelinu, pri čemu smo, kao lice „izvan komada“, uveli lik Prologa / konferansijea, te izbacili dva epizodna lika iz Imbarka, a preostala dva „ribara i pomorca“, Ivova prijatelja, spojili s likovima dubrovačkih mladića iz Ljubavi na Prijekomu. Imbarak se iz istih ra- zloga preselio iz „okolice dubrovačke“ u neposrednu blizinu Grada, a Ljubav na Prijekomu iz godine 1804. u 1930 – te. To je, pak, iniciralo još jednu logičnu promje- nu: „francuski konzul“ Marko Bruerović postao je u na- šoj prilagodbi „tobožnji francuski konzul“ Marko, no budući se naš autor Bruerovićevim likom poslužio više dekorativno, negoli s namjerom da ide u povijesnu ili

biografsku rekonstrukciju, ova „zamjena identiteta“ nije dovela do bilo kakvih poremećaja u dramaturgiji i fabu- li Katićeve komedije. Uz uobičajena „tehnička“ kraće- nja komada, i poneku nadopisanu repliku, povezanu s novonastalom situacijom, nešto krupnije intervencije napravili smo u Imbarku, gdje su neke scene značajno proširene, a lik Nikole dispensijera je napravljen prisut- nijim i govorljivijim, pri čemu smo pokušali potencirati njegovu komičnu notu, u naznakama već prisutnu u Katićevom djelu. Učinjeno je to kako bi se smanjio žanrovski kontrast između Imbarka Ljubavi na Prijekomu, a donekle i kvantitativna razlika između prvog i drugog dijela predstave. (H. Ivanković)