Nakon dugih desetljeća zaborava komedija Ernesta Katića, Ljubav na Prijekomu, prošle je godine (2009.) ponovno ugledala svjetlo dana, zahvaljujući povjesničaru umjetnosti Ivanu Viđenu, koji ju je pronašao u dijelu Katićeve ostavštine, tada pohranjene kod njegovih nasljednika u Zagrebu, a potom prenesene u Državni arhiv u Dubrovniku. 

U lipnju 2010. Ljubav na Prijekomu je u režiji i radio – dramskoj prilagodbi Katje Šimunić, snimljena u produkciji Dramskog programa Hrvatskoga radija, te je emitirana na 1. programu HR – a. Posredstvom glumice Mirej Stanić, koja je u toj radio – drami igrala jednu od glavnih uloga, tekst je došao do redatelja Joška Juvančića, a njemu se, pak, Katićevo djelo učinilo zanimljivim za postavu u Kazalištu Marina Držića, pa je u kontaktu sa mnom došao na ideju da ga, s obzirom na nedovoljnu dužinu za cjelovečernju izvedbu, uprizori zajedno s nekom od tada nam dostu- pnih Katićevih jednočinki. Izbor je pao na Imbarak,dramsku crticu iz dubrovačkog pomorskog života, praizvedenu i tiskanu 1936, dakle godinu dana poslije praizvedbe Ljubavi na Prijekomu.

Dva Katićeva djela okvirno smo spojili u jedinstvenu dramaturšku cjelinu, pri čemu smo, kao lice „izvan komada“, uveli lik Prologa / konferansijea, te izbacili dva epizodna lika iz Imbarka, a preostala dva „ribara i pomorca“, Ivova prijatelja, spojili s likovima dubrovačkih mladića iz Ljubavi na Prijekomu. Imbarak se iz istih ra- zloga preselio iz „okolice dubrovačke“ u neposrednu blizinu Grada, a Ljubav na Prijekomu iz godine 1804. u 1930 – te. To je, pak, iniciralo još jednu logičnu promje- nu: „francuski konzul“ Marko Bruerović postao je u na- šoj prilagodbi „tobožnji francuski konzul“ Marko, no budući se naš autor Bruerovićevim likom poslužio više dekorativno, negoli s namjerom da ide u povijesnu ili

biografsku rekonstrukciju, ova „zamjena identiteta“ nije dovela do bilo kakvih poremećaja u dramaturgiji i fabu- li Katićeve komedije. Uz uobičajena „tehnička“ kraće- nja komada, i poneku nadopisanu repliku, povezanu s novonastalom situacijom, nešto krupnije intervencije napravili smo u Imbarku, gdje su neke scene značajno proširene, a lik Nikole dispensijera je napravljen prisut- nijim i govorljivijim, pri čemu smo pokušali potencirati njegovu komičnu notu, u naznakama već prisutnu u Katićevom djelu. Učinjeno je to kako bi se smanjio žanrovski kontrast između Imbarka i Ljubavi na Prijekomu, a donekle i kvantitativna razlika između prvog i drugog dijela predstave. (H. Ivanković)