Horizont otkriva 360 stupnjeva pustoši. Predstava istražuje mitove i obrede povezane s pustinjom, pojavama i odnosima koji isparavaju, propadaju i nestaju, postavljajući pitanje kako možemo bivati usprokos prostoru koji nas okružuje i našim vlastitim granicama. U toj pustinji smo zajedno protiv, osjećajući novo, dodirujemo, želimo i mijenjamo. Horizont nudi vizije, fatamorgane, zrcalne odraze, tragove sve u svrhu pokušaja kreacije neke nove ekologije bivanja.

Predstava je drugi dio umjetničkog istraživanja koji su 2017. Petra Hrašćanec i Saša Božić započeli projektom Kompas. Projekt je financiran sredstvima Ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a razvijan je unutar rezidencijalnog programa ART Radionice Lazareti – Dubrovnik i Zagrebačkog plesnog centra.

Za pet minuta sve će nam se srušiti na glavu
i mi ćemo pomisliti: svijet se ruši, svijet se ruši.
Negdje, stablo će kao i svaki dan, uzdignuti ruke prema svemiru
i bit će nam jasno:
kolika je brzina vrtnje tog svijeta
dobro je da samo stvari koje nemarno držimo
iznad našeg jezika
i u našem jeziku
završe na nama.
Stablo, poučeno tišinom koju je teško
spustiti do tla, ukopano je u pjesmu
dovoljno dugo da naučim ostati
čak i kad ono što mi je palo na glavu izmisli svoj jezik
i zamjeri mi: što nisam na vrijeme izgovarala,
što nisam na vrijeme šutjela, što na vrijeme
nisam cijela, kao što vrijeme jest.
Brzina je prevelika, ptica ne misli
o nebu kao o slobodi.
Horizont je samo
kontekst.

(Monika Herceg)