Ovo je najbolji od svih mogućih svjetova, rečenica je koja odjekuje svijetom Voltaireovog filozofskog i satiričnog romana Candide ili optimizam koji se obračunava s filozofijom Gottfrieda WIlhelma Leibniza i njegovih sljedbenika. Voltaire tu misao, kojom i danas odjekuje svijet zaražen epidemijom optimizma, popularne psihologije, self-helpa i raznoraznih samoprozvanih gurua i iscjelitelja, bespoštedno izvrće ruglu postavljajući uporno jedno logično pitanje – zašto? Ako je sve stvoreno u najbolju moguću svrhu, zašto postoji zlo? Zašto je taj najbolji od svih mogućih svjetova preplavljen ratovima, elementarnim nepogodama, vjerskim progonima, i raznim ograničenjima ljudskih sloboda i prava?

Profesor Pangloss, dvorski učitelj baruna Thunder-ten-tronckha u kojem je Voltaire utjelovio svoje filozofske neistomišljenike, ima odgovor na sva pitanja – naprimjer, nos je stvoren da bismo nosili naočale, noge da bismo nosili cipele i hlače, kamenje je stvoreno da se od njega klešu zamci. Zaražen filozofijom optimizma, Candide biva izbačen iz zemaljskog raja i luta svijetom. Parodirajući popularnu literaturu svog (i našeg) vremena, Voltaire Candida vodi kroz sve zamislive i nezamislive katastrofe da bi ga natjerao da se odrekne svog optimizma i suoči sa svijetom u kojem se urušavaju svi sustavi vjerovanja i vrijednosti. Da se suoči s ponorom i prazninom u sebi i oko sebe. I da se suoči sa svijetom koji tako strašno podsjeća na svijet u kojem živimo. Candide je roman o odrastanju, o sazrijevanju i o spoznaji, roman u kojem Voltaire ruši sve mitove, opća mjesta i praznovjerja, uključujući i onaj o sretnoj romantičnoj ljubavi koja nas može spasiti.

Voltaire je daleki predak teatra apsurda i filozofije egzistencije, ali i nastavljač tisućljetne tradicije bespoštedne satire koja ruglu izvrgava dominantne sustave vjerovanja. Gotovo je nevjerojatno da je Voltaire ovaj roman objavio 1759. godine. 250 godina kasnije, sve njegove teme bez ikakve aktualizacije ili rekontekstualizacije tako snažno rezoniraju s našim svijetom. Zašto uopće živjeti u takvom svijetu? Možemo li nastaviti živjeti bez naučenih obrazaca i sustava vjerovanja? I zbog čega nam je lakše zamisliti kraj svijeta nego li drugačiji svijet i pravednije društvo? Na samom kraju Voltaire nam nudi amblematski i pomalo zagonetan odgovor – Treba obrađivati svoj vrt. 

Adaptacija Candida veliki je scenski izazov, uzbudljiv teren za glumačku igru i kreaciju, ansambl predstavu koja počiva na glumačkom ludizmu i imaginaciji, i na kojoj sam sa velikim zadovoljstvom radio sa izvrsnom glumačkom postavom predvođenom Bojanom Beribakom u naslovnoj ulozi i tehnikom KMD-a.

H. Korbar

***

U predstavi se koriste skladbe:

Françoise Hardy – Le temps de l’amour (Morisse, Jacques Dutronc, Roger Gustave Samyn)

Louis Armstrong – What A Wonderful World (Bob Thiele, George David Weiss)

Vera Lynn – We’ll Meet Again (Hugh Charles, Ross Parker, u obradi Bojana Beribake)

Instrumentalna obrada  – “Kud plovi ovaj brod” (E. Arnautalić i A. Dedić)

—