Posljednje djelo velikog ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, filozofski roman koji se bavi unutarnjim i vanjskim bićem čovjeka koji neprestano istražuje svoje postojanje, moral, Boga, te iskupljenje pred istim. Vječno je pitanje ljudskosti i toga što znači ‘biti Karamazov’.

Na to pitanje zapravo može odgovoriti samo svak za sebe kada pogled vlastiti odraz unutar duše koja se presijava kao glatka površina ogledala. Fjodor Karamazov i njegova tri sina u sebi nose različite osobnosti i ljudska obilježja duše. Intelektualac Ivan, razvratni časnik Dmitrij i pobožni Aljoša imaju različite životne priče i karakter koji se bori s voljom svog oca Fjodora, koji iza sebe ima 2 braka i niz životnih okolnosti koje su dovele do sadašnjeg trenutka.

Dostojevski je utkao djelić sebe u svakome od likova unutar djela, a pišući dramski tekst skoro pune dvije godine je na svojstven ‘ruski’ način spojio svijet bluda i razvrata s onim božanskim što se krije u mitskim manastirima; iza hladnih zidova gdje samo posvećeni monasi zalaze i spoznaju svu bit života i iskupljenja pred Bogom. U tekstu nailazimo na još niz likova čije su sudbine isprepletene s obitelji Karamazov, a svatko od njih također nosi svoje demone iz prošlosti i traženje mjesta u sadašnjosti. Snaga karaktera postaje snaga života i pitanje je tko je dovoljno jak da zadrži sebe i ne prepusti konce u tuđe ruke.