Ruski klasik L.N. Tolstoja u izvedbi diplomske klase Ruždjak Podolski pokušaj je rekonstrukcije devetnaestostoljetne fatalne ljubavi kroz okvir kazališne probe.

Univerzalnost ljudskih strasti i sudbina unutar društvenih konvencija, koje su u suštini ostale nepromijenjene do danas, lica u ovoj inscenaciji proživljavaju uz autoreferencijalni pokušaj otklona od situacije u kojoj se nalaze. Njihovo suočavanje s vlastitim istinama i odabirima prati zrcaljenje u očima čitavog društva zbog čega su prisiljena neprestano brinuti o slici koju šalju o sebi. Baš kao da su svjesna svoje neprestane izloženosti na sceni, lica i u emocionalno najpovišenijim situacijama pokušavaju objektivizirati svoj položaj sve do trenutka kada emocije prevladaju nad svakim racionalnim odabirom i prevagnu na granici između života i smrti. Kompleksnost i nijanse ljudskih osjećaja, fascinantno opisane u Tolstojevom romanu, prikazane su kroz introspektivni odnos kako lica, tako i samih izvođača naspram materijala.

(Karla Leko)