Komad u režiji Marine Pejnović uključuje poznate Pirandellove dramske postupke te se također naslanja na novelu “Tragedija jednog lika”. Prva rečenica ‘stara mi je navika svake nedjelje popodne primati i saslušavati likove svojih budućih novela’, predočava i rastvara jedna prostor igre i ludens – meta teatralnost.
Bavimo se sa svim postupcima koje Pirandello kao pisac i uvodi, a to je ta metateatralnost, što je ispred zastora, a što je iza zastora. To je igra gdje više ne znamo je li netko lik ili je stvarna osoba. Tema je pokušaj samoubojstva jedne žene i znatiželja svih koji žele saznati što se zapravo dogodilo. Najviše me u samoj drami zainteresiralo višestrukost istine i mnogostrukost prizmi oko jednog slučaja. Pirandello u ovoj drami pokušava dokazati da i u stvarnom životu postoje svi dramski postupci koje on teatarski koristi. (M. Pejnović)