O. Lozica prema W. Shakespeare: Oluja

Shakespeareova „Oluja“ je posljednje napisano djelo najizvođenijeg  dramskog pisca u povijesti kazališta. Unutar teksta autor je sjedinio motive snova i stvarnosti, usporedio predivno sa nakaznim i iz toga izgradio svijet koji je nalik međuprostoru na pola puta od zemlje do neba.

PODJELA ULOGA    //    AUTORSKI TIM    //    PROGRAMSKA KNJIŽICA

Priča nas vodi na otok udaljen od civiliziranog društva, na kojemu obitavaju protjerani milanski vojvoda Prospero, njegova kćerka Miranda, zatočeni Antonio i gigant Caliban – sin vještice Sycorax i Sotone. Prosperova moć i mudrost leže u knjigama, te u duhovnoj snazi koju je izgradio za vrijeme 12 godina koje je proveo u izolaciji. U svojoj srži on pokušava humanizirati stvarnost, a magičnim štapom i moćima određuje poredak na otoku. Lik Prospera svoje unutarnje duele prolazi  u zajedništvu s  duhom Arijelom kojeg samo on vidi.

Shakespeare prolazi kroz magičan svijet i pronalazi ono nevidljivo i tajanstveno oko nas, u bajkovitom ruhu umotao je radnju koja je odraz događaja i doživljaja koji su prethodili u prošlosti; koji su doveli do trenutka kada se likovi nađu na otoku.„Oluja“ Olje Lozice u fokusu ima jednu sasvim drugu problematiku, ponajviše se bavi pitanjem oprosta, milosrđa i načina na koji se može proživjeti jedan život – pitanjem svjetonazora. Autorica se propitkuje da li su ljudi skloni jedno govoriti, a drugo raditi, te je to u prvom planu.

Što je zapravo životinjski u ljudima? Problem licemjerstva, koji u današnjem vremenu itekako dolazi do izražaja. Prospero i čarobnjaštvo jesu motor, pokretač događanja na jednom otoku; ali za razliku od Shakespearea ovdje je odnos između 2 brata puno jače i drugačije razrađen naprama originalu. Kroz taj odnos otvara se mogućnost i pitanje ‘oprostiti ili ne’. 

< natrag